Kurkuma je začin koji se dobiva iz korijena biljke Curcuma longa koja potječe iz tropskih šuma jugozapadne Azije i do danas se uzgaja na jugu Kine, u Indiji i Indoneziji, posebno na Javi. Na Istoku se obično prodaju cijeli korijeni, dok se kod nas može kupiti uglavnom mljevena u prah, čime ne gubi na aromatičnosti.

Ljekovita svojstva kurkume tisućljećima su poznata u kineskoj i indijskoj medicini, gdje se najčešće koristila kao prirodni lijek protiv različitih upala. Vjeruje se da ovaj osobiti korijen istodobno poboljšava boju i okus hrane, ali i umne sposobnosti, pa se posljednjih godina jarko žuti začin udomaćio i u zapadnjačkoj prehrani.
Kurkuma se smatra prirodnim „čistačem organizma“, a tajna njegove ljekovitosti se krije upravo u žutonarančastoj boji koja se zove kurkumin. Taj sastojak ima blagotvorno djelovanje kod ljudi s uznapredovalim oblikom bolesti jetre, osobito kod tzv. masne jetre (fibroze.)
Kurkumin, naime, potiče jetru i žučnjak na pojačano izlučivanje žuči, bilirubina i kolesterola. Starenjem se njihovo izlučivanje smanjuje zbog čega se usporava probava, metabolizam i apsorbiranje tvari topivih u mastima. Redovita upotreba kurkume, dokazano pomaže u sprječavanju takvih tegoba.
Budući da kurkumin utječe na visoku razinu leptina, povezanog s nastankom jetrene fibroze, trenutno se u laboratorijima proučava njegovo djelovanje na životinjskim modelima prije nego što se ispita na ljudima.

Pokazalo se, naime, da leptin djeluje na zvjezdaste jetrene stanice koje su odgovorne za prekomjerno stvaranje veziva kolagena u jetri i posljedično na fibrozu.

Ovaj je korijen srodnik đumbira, a najčešće se koristi kao samostalni začin ili kao neizostavan dio curryja, poznate začinske mješavine, u kojoj čini gotovo trećinu sastava i daje joj intenzivnu žutu boju, a savršen je dodatak riži, gorčici, slasticama, maslacu, margarinu, siru, ribi, peradi, mesu, marinadama, oštrim i svijetlim umacima, omletima... Ako je dodate u juhu, postat će intenzivno žute boje, iako to neće bitno utjecati na okus.
Smatra se da su kurkumu u Europu donijeli arapski trgovci. U srednjem vijeku su je zvali „indijski šafran“ a kasnije je dobila i ime „žuti začin“ naravno zbog karakteristične intenzivne žute boje koja nije topiva u vodi nego samo u mastima i alkoholu.