Ružmarin je grmolika biljka koja potječe iz mediteranskih krajeva, no danas se uzgaja širom Europe i u Americi. Ime je dobio po latinskim riječima ros (rosa) i marinus (more), u prijevodu "morska rosa", budući da na njegov rast povoljno utječe morski povjetarac koji prenosi vlagu.
Više od tisuću godina je cijenjeni začin i prirodni lijek, kojeg su voljeli i grčki bogovi. U starom vijeku bio je posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Stari narodi su bili dobro upoznati s ovom biljkom, koju je pratio glas da poboljšava pamćenje, pa su je grčki studenti stavljali na glavu kada su pripremali ispite. Bio je korišten za vjenčanja, ali i za sprovode, za ukrašavanje krovova crkava i za svečane dvorane te kao tamjan u vjerskim obredima i protiv uroka.
U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti, iz čega je nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom.

Ljudi stoljećima koriste cvjetove ružmarina i izdanke u cvatu, no najširu upotrebu imaju listovi, koji se skupljaju u ljetnim mjesecima a nakon toga se suše. Ružmarinovo ulje nastaje destilacijom listova ili grančica, a njegova kvaliteta ovisi o klimi i položaju. Smatra se da ovo ulje podiže energiju te stimulira i suzbija prekomjerno znojenje. Odličan je lijek za želudac,  umiruje živčani sustav te pomaže u liječenju glavobolje. Koristi se u losionima za kosu ne samo zbog ugodnog mirisa, već i zbog stimuliranja korijena kose i sprečavanja preuranjene ćelavosti. Esencijalno ulje ružmarina koristi se u aromaterapiji za povećanje koncentracije, pamćenja i opuštanje od stresa. Kupka s ružmarinovim uljem djeluje iznimno relaksirajuće na čitav organizam.

Energetska vrijednost 100 g svježeg ružmarina iznosi 131 kcal. Od toga je 20,7 g ugljikohidrata, 5,8 g masti i 3,3 g proteina. Od vitamina, u ružmarinu su zastupljeni vitamin A, vitamin C, folna kiselina, priodiksin i pantotenska kiselina. Kad su u pitanju minerali, ružmarin sadrži bakar, kalcij, magnezij, mangan i željezo. S druge strane, energetska vrijednost 100 g sušenog ružmarina iznosi 331 kcal, od čega se 64% odnosi na ugljikohidrate, 15% na masti i 5% na proteine.

Ružmarin se najčešće koristi u mediteranskoj kuhinji. U malim količinama, izvrstan je začin za juhe, pečenja i meke sireve. Kako bi poprimilo aromu, u jelo se stavi stručak ružmarina, koji se poslije izvadi. Ružmarinom se može aromatizirati ulje ili ocat. Zajedno s timijanom, origanom, majoranom i čubrom sastojak je čuvene mediteranske mješavine začinskog bilja - provansalske trave, koja se koristi u pripremi variva i jela s rajčicama. Grančicama ružmarina premazuje se riba na gradelama, na njih se mogu nabadati svinjski medaljoni ili razno povrće te tako dobiti pikantno i ukusno jelo. Tanki, tamnozeleni igličasti listovi intenzivnog su mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Zajedno s pečenim mesom, osobito piletinom i janjetinom te ribom, čini harmoničnu cjelinu. Pečeni krumpir sam ili s korjenastim povrćem uz dodatak ružmarina može biti samostalni obrok ili izvrstan prilog, a može ga se i puniti

nadjevom od sireva s plemenitom plijesni i aromatičnim ružmarinom. Ružmarinom se mogu i aromatizirati namirnice u pripremi drugih jela, poput mlijeka za pripremu bešamel umaka, vina i meda za mariniranje smokvi, šećernog sirupa ili narančina soka. Na taj način se ovaj začin provlači i u pripremu slastica, osobito onih od jabuka i čokolade.

Kod upotrebe ružmarina u pripremi jela, uvijek treba dati  prednost svježem nad suhim začinom. Kad kupovine svježe grančice ružmarina na tržnici, treba obratiti pažnju da listovi budu svježe tamnozelene boje bez žutih ili tamnih mrlja. Čuva ih se u hladnjaku nekoliko dana, umotane u djelomično vlažnom kuhinjskom papiru ili uronjenih krajeva u vodu. Svježe grančice mogu se i osušiti tako da im krajeve poveže i  objese se i suše na toplom i suhom mjestu.