Kvarner i Istra s otocima geografski spadaju  pod Hrvatsko primorje koje se proteže uskim pojasom obale od uvale Preluk do ušća Zrmanje, manjim dijelom pod grebenima planina Gorskog kotara, a većim podno Velebita. Razvedena obala s brojnim atraktivnim otocima, gorja na velikim visinama, guste šume, jezera i rijeke samo su dio raznovrsnosti kvarnerskoga pejzaža. Većina kvarnerskih obalnih gradova nastala je kako bi u njima uživali aristokratski gosti, primjerice otmjene vile i perivoji Opatije, Lovrana, Ike, Ičića i Crikvenice ili gradovi na uzvišenjima poput Voloskog, Mošćeničke Drage te Kastva, vezani su uz prve hrvatske turističke pothvate. Spoj primorskih i goranskih tradicionalnih jela rezultirao je gastronomijom koja je već kroz povijest prepoznata kao vrhunska.

Za razliku od goranske gastronomije, prehrana Primoraca bazira se na ribi, mekušcima, rakovima, mediteranskim začinima - ružmarinu, lovoru, majčinoj dušici i kadulji,  voću -smokvama, grožđu, bademima i povrću, vinu te maslinama i maslinovu ulju kao zaštitnom znaku. Peka je središnji je dio tradicionalne primorske kuhinje. Ispod nje se pekao kruh, mlada janjetina i nadaleko poznate hobotnice. Dio mediteranskog identiteta su i sušeni sir i pršut, usoljene ribe, masline iz slane otopine, pašticade, fine riblje juhe, a pršut, izvrsni škampi, škarpine, zelene i crne masline, primorski brodet te šparoge, a nezaobilazne su i slastice u koje su također utkane boje, okusi i mirisi Mediterana; kolači od smokava i oraha, kolači s mladim sirom, trešnjama i marunima ili suhe kekse s maslinovim uljem.  Smokve, grožđe i bademi baza su slastica a kroštule i fritule neodjeljiv su dio kvarnerskog slatkog identiteta.

Podneblje Istre svojom je klimom, položajem i vrstom zemlje idealno za uzgoj i proizvodnju maslinova ulja vrhunske kvalitete. Danas je to rezultiralo činjenicom da se u najcjenjenijim svjetskim vodičima ekstra djevičanskih maslinovih ulja nalaze brojni  brandovi ulja upravo s ovog područja. Znanje o uzgoju i preradi maslinovog ulja u Hrvatsku, primarno na obalu i otoke, donijeli su još Grci, a nastavili njegovati Rimljani koji su maslinovo ulje iz Istre smatrali za jedno od najkvalitetnijih iz cijeloga carstva. Osim pisanih dokaza o izuzetnoj kvaliteti istarskoga ulja, Rimljani su za sobom ostavili brojne ostatke antičkih uljara i amfora duž cijele zapadne obale. Do tih ostataka pronađeni su nasadi maslina i to autohtonih sorti poput istarske bjelice, buže i karbonere, a na otočju Brijuni otkriveno je i stablo masline staro 1600 godina koje i danas daje plodove.

Kvarner nudi užitak u brojnim domaćim aperitivima i digestivima, od kojih je najpoznatija domaća rakija komovica, rakija obogaćena aromatičnim travama kvarnerskoga krša. Relativno skromna vinska slika zbog nedostatka obradive zemlje odlikuje se tek dvjema autohotnim sortama vina - vrbničkom žlahtinom i troišćinom, podrijetlom s otoka Krka i Suska. U današnje vrijeme se bilježi veliki porast malih lokalnih vinarija čija vina munjevitom brzinom postaju svjetski poznati brendovi. Nezaobilazno vrhunsko desertno vino je i prošek.

Goranski dio Kvarnera njeguje podjednako neodoljivu gastronomsku ponudu tradicionalnih jela. Baš poput Primoraca, priroda je obilato nagradila ovaj dio Hrvatske.  Divljač, proizvodi od mlijeka i sira, krumpir i kupus kao dominantno povrće, za gurmane nezaobilazni žablji specijaliteti i puževi, slatkovodne ribe, samonikle gljive i šumsko voće. Nezaobilazni su i specijalteti ovog kraja koji su prepoznali brojni svjetski chefovi kao medvjeđe šape, gulaši od srnetine i veprovine s domaćim njokima, palentom i fužima, šurlice u umaku od janjetine, janjeći žgvacet uz njoke od komorača te brojne slatkovodne ribe i rakovi.

Gorski dio Kvarnera pogoduje i rastu gljiva, kupina, borovnica, malina, brusnica i šumskih jagoda od kojih se pripremaju, pite, voćne salate i džemove. Ništa manje atraktivni nisu ni fanjki, pogače sa skutom, fritule, paprenjaci, kroštule i šurlice. Kolači od dizanog tijesta, povetice, prava su mala  majstorska djela goranskih domaćica te ih svakako treba kušati.