Bundeva (lat. Cucurbita pepo) jednogodišnja je biljka s puzavom stabljikom. Ostali nazivi jesu: tikva, buča, žuta tikva. Zrela jestiva bundeva, dinjastog, jabučastog, kruškastog oblika ima sočno meso izrazite narančaste boje. Okus zrele jestive bundeve je slatkast i bez naročite arome, osim tzv. mošusove bundeve. Prema podrijetlu razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu buću glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela. Mnogo više vrsta bundeva u Europu je doneseno iz Novoga svijeta – Amerike, preciznije iz Meksika. To su biljke iz porodice Cucurbitaceae.  Arheološki nalazi potvrđuju da su stari Egipćani od bundeva izrađivali zdjele i tanjure, zbog čega se i smatra da je Afrika pradomovina nekih vrsta bundeva. U nekim kulturama od sušenih komada bundeve tkanjem su se izrađivali tepisi. U Kini, bundeve su se smatrale simbolom zdravlja te su stoga nerijetko bile predmet raznih umjetničkih djela. Indijanci su se prema bundevi odnosili s takvim poštovanjem da su mrtve pokapali s njom, kao hranom na njihovom posljednjem putovanju. U prošlosti su bundeve bile cijenjeno sredstvo za uklanjanje pjega te liječenje zmijskog ugriza.

Stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvjetovi su žuti i smješteni u pazuhu listova. Biljka razvija posebno muške posebno ženske cvjetove, a listovi su veliki, srcolikog oblika i vrlo hrapavi. Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti, hranjivog su blagog i slatkastog okusa, a sjemenke uljnatog. Žućkasto-narančasto meso bundeve sadrži niz dragocjenih i ljekovitih sastojaka. Pored manjih količina bjelančevina, ugljikohidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, vitamina C, E i K i vitamina B grupe – B1, B2, B6, zatim niacina, folne kiseline i dr.), kao i mineralnih sastojaka (kalija, fosfora, kalcija, željeza). A tu su i pektini, celuloza te druga biljna vlakna. Bundeva je zaista zavidno bogata dragocjenim nutrijentima pa stoga i ne čudi što se nalazi na samom vrhu ljestvice zdravih namirnica. U prošlosti bundeva je uzgajana za ishranu životinja, a kada je konačno pronašla svoje mjesto na ljudskom jelovniku bila je etiketirana kao hrana za siromašne. No, s vremenom su otkrivene mnoge njene čari te se ova ljepotica iz skromnih domova polako uvukla u najelitnije svjetske restorane.

Na svijetu postoji  čak 800 vrsta bundeva i većina ih je jestiva. U našim krajevima najpoznatije su sljedeće vrste;

– Obična bundeva (Cucurbita pepo)
– Azijska bundeva (Cucurbita ficifolia Bouche)
– Zimska bundeva (Cucurbita mixta Pangalo)
– Zentner (Cucurbita maxima)
– Muškatna bundeva (Cucurbita moschata)
– Butternut (Cucurbita moschata)

 U kuhinji, bundevi svakako treba odstraniti vanjski dio kore te unutarnji vlaknasti dio u kojem se nalaze sjemenke. Sjemenke se suše te koriste kao dodatak salatama i pecivima. Naime, sjemenke bundeve  su visokokvalitetna namirnica koja donosi brojne prednosti za zdravlje organizma. Ipak, valja biti na oprezu jer 100 grama bućinih sjemenki ima čak 600 kalorija što je, usporedbe radi, 50 kalorija više nego što ima 100 grama čokolade. Tradicionalno, od bundeve se pripremaju guste juhe, razna variva i složenci te neizostavne slane savijače – bučnice, no sve popularnija postaju i slatka jela s bundevom. Svima koji su probali pokoji desert s ovim, kulinarski gledano – povrćem, jasno je zašto ga botaničari više vole svrstati među voće.