Rascvjetano drvo bazge i njezin opojan miris, mnoge od nas vraća u djetinjstvo. Veliki, bijeli i mirisni cvjetovi pravi su vjesnici toplijeg vremena pred nama. Crna bazga (Sambucus nigra L.) najpoznatija je na našim predjelima a radi se o listopadnom grmu ili niskom stablu iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Osim u Hrvatskoj, njezino prirodno stanište nalazi se diljem sjeverne polutke – cijela Europa, istočna Amerika i zapadna Azija, a često raste na rubovima šuma, u šikarama te uz obale rijeka i potoka. Iako ne raste na najpreglednijim površinama, stablima bazge odgovaraju staništa toplih i sunčanih položaja i plodna tla.

Njezina povijest seže u davnu Staru Grčku gdje su je brojni lječnici koristili kao diuretik, kod raznih ženskih bolesti, ali i za čišćenje kože. Još iz doba Hipokrata, bazga se smatrala vrlo ljekovitom, a njezina svojstva liječila su razne upale, probavne tegobe, reumatoidne bolove i astme, a koristila se i za poticanje znojenja te čišćenje organizma od toksina. U srednjem vijeku, koristila se i za olakšavanje iskašljavanja. U Hrvatskoj se danas bazga koristi najčešće za proizvodnju soka, dok se diljem svijeta koristi za potrebe prehrambene i farmaceutske industrije a pogotovo je korisna kao bioindikator jer pokazuje mogućnost povećanog zagađenja u prostoru. Upravo zbog toga, bazga spada među najstarije ljekovite biljke u Europi, a unutar porodice postoji i do tridesetak različitih vrsti.

U Lijepoj našoj, bazga je poznata pod brojnim imenima poput zova, zohva, bazgovina, baza, zovika…I to su samo neka od njih! U kontinentalnim predjelima Hrvatske, bazge ima gotovo svugdje, a samo na jednom grmu može se ubrati dovoljno cvjetova za koju litru soka ili sirupa.

Iako se bazga u kuhinji najčešće koristi kao sok, moguće ju je iskoristiti i za ostale slasne recepte. Bazga u tempuri može tako biti odličan „twist“ uobičajenog jela, a od bobica se može napraviti marmelada koja će dati dovoljno energije za početak dana. Osim kao sirup, vino, marmelada ili pak žele bobice bazge mogu se sačuvati i zamrzavanjem te se kasnije u zimskim danima dodavati raznim čajevima i sokovima od svježeg voća